TERAPIJA

Ayres je vjerovala kako djeca imaju svoju unutarnji poriv da istražuju te imaju interakciju s okolinom i iskustvima koji hrane mozak i utječu na njihov razvoj. Zbog toga se kroz terapijski pristup potiče djetetova aktivna igra koja je individualna, senzomotorička te izazovna kako bi potaknula adaptivne odgovore za složenije sudjelovanje te izvedbu aktivnosti i zadataka. Glavno obilježje ASI pristupa je igra i aktivnosti koje dijete želi te koje su mu na kraju ujedno i zaslužena nagrada. Ayres je gradila intervencijski pristup koristeći teoriju senzorne integracije oko načela motoričkoga učenja, adaptivnih odgovora i svrhovite aktivnosti.

Provođenje Ayres senzorne integracije® (ASI) praćeno je mjerom vjerodostojnosti (Fidelity measure®, Parham et.al, 2007) što je iznimno važno za provođenje intervencije prema zadanim principima, smjernicama te dokazima utemeljenima u praksi. Zadane smjernice dijele se na strukturne i procesne elemente.

Strukturni elementi uključuj važnost edukacije, razvoj kompetencija i supervizija terapeuta, vođenje dokumentacije te korišenje standardiziranih procjena, osiguravanje sigurne okoline, korištenje standardizirane terapijske prostorije uz točno propisanu i odgovarajuću opremu te komunikaciju sa roditeljima.

Procesni elementi uključuju deset ključnih elemenata prema kojima se odvija terapija kroz koju se moraju osigurati svi sigurnosni aspekti, osjetilna iskustva (vestibularna, proprioceptivna, taktilna), praćenje obrade osjetilnih informacija (modulacije), razine budnosti ili uzbuđenja, pažnje, poticanja posturalno-okularne-motoričke kontrole, poticanje praksije i organizacije ponašanja, suradnja u izboru aktivnosti, stvaranja igre koja je pravi izazov, uspješnosti, poticanje intrinzične motivacije te stvaranja povjerenja i prepoznavanja potreba pojedinca. Navedena načela smatraju se iznimno važnim i temeljni su za uspjeh u intervenciji koja koristi ASI pristup. (Parham, Cohn, et al., 2007)

Cilj ASI intervencije je osigurati dobru organizaciju zaprimljenih osjetilnih informacija kroz konstruktivne i smislene aktivnosti, odnosno igru u kojoj se djetetu omogućava slobodan odabir igre, pri čemu je važan primjeren izazov za uspješno i samostalno učenje i usvajanje novih vještina.

Ayres je razvila jednu od prvih struktura za praksu utemeljenu na dokazima u radnoj terapiji kroz njezinu ASI teoriju (Ayres, 1972), model razvoja (Ayres, 1979-2005) te razvoj procjena (Ayres, 1989) te intervencijske strategije. ASI procjenu i intervenciju u svijetu najčešće koriste pedijatrijski radni terapeuti praktičari kroz terapiju s djecom koja imaju poteškoće u izvođenju i sudjelovanju u svakodnevnim aktivnostima i okupacijama povezanim s poteškoćom senzorne integracije.

REFERENCE:

1. Ayres, A.J. (1979) Sensory integration and child, Los Angeles, Western Psychological Services
2. Ayres, A.J.(2015) Sensory Integration and the Child: 25th Anniversary Edition, Western Psychological Services
3. Bundy, A. C., Lane, S., & Murray, E. A. (Eds.). (2002). Sensory integration:Theory and practice (2nd ed.). Philadelphia: F. A. Davis.
4. Schaaf, R., & Mailloux, Z. (2015). A clinician’s guide for implementing Ayres Sensory Integration®: Promoting participationfor children with autism ,  AOTA Press
5. Smith Roley, S., Mailloux, Z., Miller-Kuhaneck, H. & Glennon, T. (2007). Understanding Ayres’ Sensory Integration. OT Practice 12(7).
6. Parham, L. D., Cohn, E. S., Spitzer, S., Koomar, J. A., Miller, L. J., Burke, J. P., et al. (2007). Fidelity in sensory integration intervention research. American Journal of Occupational Therapy, 61, 216–227.
7. Schaaf, R. C., Dumont, R. L., Arbesman, M., & May-Benson, T. A. (2018). Efficacy of occupational therapy using Ayres Sensory Integration®: A systematic review. American Journal of Occupational Therapy, 72, 7201190010
8. Mailloux, Z., Parham, L. D., Roley, S. S., Ruzzano, L., & Schaaf, R. C. (2018). Introduction to the Evaluation in Ayres Sensory Integration® (EASI). American Journal of Occupational Therapy, 72, 7201195030