Sveobuhvatnost ASI procjene odnosi se na korištenje višestrukih izvora informacija za jačanje valjanosti nalaza te stvaranje prave slike stanja. Polazna točka procjene su izazovi koje pojedinac ima u svakodnevnim životnim aktivnostima. Analizom aktivnosti koju izrađuje terapeut formulira početne hipoteze o potencijalnom doprinosu kroz ASI.
Vrlo je važna kombinacija nestandardiziranih i standardiziranih procjena koje daju kvalitativne i kvantitativne podatke o osjetljivosti i reaktivnosti te senzorno integrativnim funkcijama.
Kliničko rezoniranje je višestruko složeni proces (Smith Roley, 2006, Blanche, 2006) te sadrži proces prikupljanja informacija od toga koji je razlog upućivanja, kakva je okupacijska povijest, senzorno funkcioniranje u svakodnevici uz korištenje strukturiranoga promatranja ponašanja povezanoga sa senzornom integracijom, nestrukturiranoga promatranja slobodne igre te standardiziranih procjena. Nakon prikupljenih podataka potrebna je njihova analiza i tumačenje iz kojih se kasnije stvara plan za intervenciju.
Ključni instrument i ‘zlatno pravilo’ za procjenu senzorne integracije je Test senzorne integracije i praksije (SIPT, Ayres 1989) koji je standardiziran test za djecu od 4 do 9 godina iako se može koristiti za stariju djecu i kod odraslih. Ovaj test pruža informacije o izvedbi pojedinca u taktilnoj, kinestetičkoj i vizualnoj percepciji, vestibularnoj obradi i integraciji, senzo-motoričkoj koordinaciji (npr. vizomotornoj koordinaciji, bilateralnoj integraciji i sekvencioniranju) i različitim aspektima praksije (oponašanje položaja tijela, sekvencioniranju pokreta, izradi 2D i 3D modela, provođenju verbalnih naredbi u akciju).
Ayres, A. Jean (1972). Sensory Integration and Learning Disorders. Los Angeles, CA: WPS.
Drugi standardizirani instrumenti koji se koriste su De Gangi – Berk Test senzorne integracije za djecu i dojenčad.
