TEORIJA

Ayres senzorna integracija® (ASI) znanstveno je utemeljen i međunarodno priznat terapijski pristup, kojeg je tijekom prošloga stoljeća utemeljila te razvijala američka radna terapeutkinja dr. A. Jean Ayres, PhD, OTR, FAOTA. Pristup uključuje teoriju, referentni okvir za procjenu i intervenciju prema Ayres načelima. (Ayres, 1972, 1979, 1989). Ayres senzorna integracija® se razlikuje od drugih pristupa te ima znak™ kako bi se zaštitio i sačuvao te nastavio razvijati u smjeru koji mu je Ayres namijenila.

ASI pristup je jedinstven jer je usredotočen na važnost integracije osjetilnih informacija za razvoj i korištenje vještina u svim područjima vlastitog djelovanja.

Jean Ayres

Dr. A. Jean Ayres kao klinička istraživačica je definirala utjecaj senzorne integracije na učenje, emocije i ponašanje; dizajnirala je standardizirane procjene koje pružaju sveobuhvatno razumijevanje funkcije i poremećaja; osmislila skup intervencijskih načela; implementirala program istraživanja kako bi se učenje i znanje dodatno oplemenilo i razvijalo te razvila jednu od prvih struktura za praksu utemeljenu na dokazima u radnoj terapiji kroz njezinu ASI teoriju koja uključuje koncepte, načela i tehnike (Ayres, 1972), model razvoja (Ayres, 1979-2005), razvoj procjena (Ayres, 1989) te intervencijske strategije.

Temeljni koncepti pristupa Ayres senzorne integracije® (ASI):

• Osjetilne informacije temeljne su za učenje i ponašanje
• Senzorna integracija je razvojni proces
• Uspješna integracija osjetilnih informacija očituje se daljnjim razvojem kroz adaptivne odgovore
• ‘Pravi izazov’ omogućava da se senzorna integracija odvije
• Dijete ima unutarnji poriv da traži svrhovita iskustva iz okoline
• Senzorna integracija potiče neuroplastičnost

Kao intervencijski pristup senzorna integracija koristi se kao klinički referentni okvir za procjenu i terapiju pojedinaca koji imaju funkcionalne poremećaje u senzornom procesuiranju.

ASI procjenu i intervenciju u svijetu najčešće koriste pedijatrijski radni terapeuti praktičari kroz terapiju s djecom s poteškoćama koja imaju poteškoće u izvođenju i sudjelovanju u svakodnevnim aktivnostima i okupacijama povezanim s poremećajem senzorne integracije.

REFERENCE:

1. Ayres, A.J. (1979) Sensory integration and child, Los Angeles, Western Psychological Services
2. Ayres, A.J.(2015) Sensory Integration and the Child: 25th Anniversary Edition, Western Psychological Services
3. Bundy, A. C., Lane, S., & Murray, E. A. (Eds.). (2002). Sensory integration:Theory and practice (2nd ed.). Philadelphia: F. A. Davis.
4. Schaaf, R., & Mailloux, Z. (2015). A clinician’s guide for implementing Ayres Sensory Integration®: Promoting participationfor children with autism ,  AOTA Press
5. Smith Roley, S., Mailloux, Z., Miller-Kuhaneck, H. & Glennon, T. (2007). Understanding Ayres’ Sensory Integration. OT Practice 12(7).
6. Parham, L. D., Cohn, E. S., Spitzer, S., Koomar, J. A., Miller, L. J., Burke, J. P., et al. (2007). Fidelity in sensory integration intervention research. American Journal of Occupational Therapy, 61, 216–227.
7. Schaaf, R. C., Dumont, R. L., Arbesman, M., & May-Benson, T. A. (2018). Efficacy of occupational therapy using Ayres Sensory Integration®: A systematic review. American Journal of Occupational Therapy, 72, 7201190010
8. Mailloux, Z., Parham, L. D., Roley, S. S., Ruzzano, L., & Schaaf, R. C. (2018). Introduction to the Evaluation in Ayres Sensory Integration® (EASI). American Journal of Occupational Therapy, 72, 7201195030